Općenito gledajući, igrofikacija je korištenje elemenata igre i njezinih mehanizama izvan konteksta igranja (primjerice u povećanju uključenosti korisnika neke usluge, ili radne učinkovitosti).
Igra je ozbiljna stvar. Ona je osnova našeg odrastanja i razvoja, i nije rezervirana samo za djecu (prosječna dob igrača online igrica je 42 godine), pa čak ni samo za ljude (životinje se također razvijaju kroz igru). Ona nam omogućava da se kroz uživljavanje u različite uloge i scenarije osjećamo posebnima, sposobnima, da napredujemo, da budemo aktivni, ali nam omogućavaju i učenje, postavljaju nam probleme koje trebamo riješiti, daju nam zdravi rizik (oslobađaju nas od straha), pa čak i da idemo protiv vlastite prirode (primjerice, tjelohranitelji štićenih osoba kroz igru uče novi “refleks” skakanja “na metak” umjesto prirodnog “od metka”).
Naš pristup igrofikaciji isključivo je suradnički, što znači da se sudionici ne natječu jedan protiv drugoga, već zajednički pronalaze načine kako se nositi i nadvladavati kolektivne izazove. Takav nam pristup, osim usvajanja novih sposobnosti i vještina suočavanja s kompleksnim problemima u kolektivnom okruženju, gradi i motivaciju, te pruža osjećaj povjerenja i emocionalne sigurnosti u grupnoj dinamici.
