12.05.15



treba li mijenjati djecu ili sustav?







Koliko smo samo puta čuli u razgovoru s nekim starijim od nas (ili možda onako “prečuli” razgovor dvoje ili više ljudi starije generacije) izjavu koja započinje “U moje vrijeme…”, i koja, neovisno o nastavku, ukazuje na to kako je nekoć bilo bolje. Postoji tako teza da su nekoć i djeca bila bolja, jer ova danas su općenito: manje obrazovana, ovisnici o internetu koji gube socijalne vještine i nemaju vremena za “zdrav život”, nemaju srama (kada se tako oblače i stavljaju “golišave” slike na internet da svi vide), boje se života jer su ih roditelji razmazili, zlostavljaju prijatelje na internetu i nasilna su u školi, ne posjeduju radnu etiku i loši su radnici, ne poštuju autoritet i nije ih briga ni za što (što se javnog i političkog života tiče).


Nova, digitalna generacija

I zaista, današnja djeca po koječemu se razlikuju od prethodnih generacija djece. Istraživanja su pokazala kako su današnja djeca u većoj meri sposobnija za paralelnu obradu većeg broja informacija (ono što kolokvijalno nazivamo “multitasking”), općenito su sposobni znatno brže obraditi informacije (posebice vizualne), brzo savladavaju zahtjeve današnje tehnologije, te na drukčiji način usvajaju informacije, i pristupaju izvršavanju aktivnosti i rješavanju problema. Osim toga, kada se pripadnici današnje generacije nađu u “odraslom svijetu”, zahtjevaju promjene načina upravaljanja društvom, rušeći do tada čvrsto uspostavljene hijerarhijske strukture i time navlačeći gnjev i nerazumijevanje starijih. Generacijski jaz nikada nije bio veći nego što je danas.

Don Tapscott u svojoj knjizi “Odrasti digitalno”, sažimajući rezultate istraživanja na više od 10.000 sudionika - pripadnika današnje takozvane net-generacije - navodi njihovih 7 temeljnih karakteristika:

  • Žele slobodu u svemu što čine (sloboda izbora, sloboda izražavanja)

  • Vole prilagođavati, “personalizirati“

  • Pokazuju tendenciju dubljem razmatranju stvari

  • Žele igru i zabavu u radu, obrazovanju i društvenom životu

  • Žele suradničke odnose

  • Imaju potrebu za brzinom (u životu)

  • Inovatori su


Globalni sustav je zatvoreni sustav

Karakteristike društva u kojem živimo, s druge strane, uvelike su se promijenile od vremena kada su naši roditelji (pa čak i neki od nas) išli u školu. Naime, od početka, a još više nakon 50-ih godina 20. stoljeća, ljudsko društvo je postalo globalni, zatvoreni sustav, u kojem vrijede ponešto drukčije zakonitosti od onih koje su vladale u prijašnjim društvenim strukturama. Kada sustav postane zatvoren (a naše društvo to je postalo od trenutka kada je postalo globalno), svi sustavi - tehnološki, ekonomski i informacijski - kao njihove tendencije i veze među njima, počinju rasti eksponencijalno (Slika 1).

Slika 1: Razvoj kapaciteta ljudskog društva (preuzeto sa solarcycles.net)

U takvom sustavu društvo počinje biti visoko kompleksno i nepredvidivo, dolazi do eksponencijalnog rasta društvene međuovisnosti, struktura društva postaje raznolika u svakom pogledu, a sve to dovodi i do pojave (i rasta) nečega što do danas nismo imali prilike vidjeti - sistemskih rizika (jer i različiti rizici u zatvorenom sustavu postaju međusobno povezani).

Slika 2: Karta sistemskih rizika (preuzeto sa…)

Problem je u pred-globalnim vrijednostima

Takvo društvo zahtijeva od nas radikalnu promjenu u temeljnim društvenim vrijednostima, a ne samo u navikama i ponašanju. Pred-globalne vrijednosti na kojima još uvijek počiva naše društvo, a koje uključuju isticanje individualnog uspjeha, kompetitivnost (jednih protiv drugih), te osjećaj neovisnosti kao temeljnog pokazatelja “zrelosti” i razvoja, potpuno gube svrhu i smisao u kontekstu suvremenog globalnog društva. Usvajanje globalnih, altruističnih vrijednosti, koje promiču suradničke strategije ponašanja, omogućavaju kretivnost, stvaranje novog znanja, i brzo i uspješno snalaženje u kompleksnim društvenim izazovima, preduvijet je opstanka u današnjem društvu. I ako se nakratko ponovo sagledamo karakteristike današnje generacije djece, ona zahtijevaju realizaciju upravo tih vrijednosti.

Trebamo novi sustav vrijednosti

Umjesto toga, većina postojećih sustava u našem društvu, od sustava odgoja i obrazovanja, do sporta i medija, premda načelno podržavaju navedene vrijednosti, i dalje praktično podržavaju i naglašavaju pred-globalne vrijednosti. To ne samo da u današnjem društvenom kontekstu nema smisla, već nije ni održivo. Dapače, vrlo je opasno, jer se konstantnim naglašavanjem individualizma izravno suprotstavljamo postojećim društvenim tendencijama međuovisnosti i suradnje, a situacija je time gora što se u globalnom zatvorenom sustavu sve tendencije eksponencijalno pojačavaju. Tako, ne čudi činjenica koju iznose Twenge i Campbell u svojoj knjizi “Epidemija narcizma”, o dramatičnom rastu narcizma među adolescentima posljednjih godina, do te mjere da je 2008. godine 1 od 4 adolescenta pokozivao većinu karakteristika narcističke ličnosti!

Mozak današnjih generacija u jednakoj mjeri posjeduje “plemenske” kapacitete za kratkoročne (individualne) ciljeve, koji potiču razvoj pred-globalnih egocentričnih vrijednosti, ali i “globalne” kapacitete za dugoročne (kolektivne) ciljeve, koji se nalaze u osnovi razvoja više uspavanih, empatičkih kapaciteta. I danas se zaista nalazimo na točki preokreta - koje ćemo vrijednosti kao društvo podržavati? Odnosno, želimo li da naša djeca imaju bolji život od nas?

U nastavku slijedi:

Kako bi trebale izgledati današnje škole?